Digitalni registar

Adiantum capillus - veneris L. (Gospin vlasak)

Autor fotografije: D.Bojka

Na području Županije zapadnohercegovačke nalazi se na području vodopada Kravice, te na izvorištu Tihaljine – Peć Mlini i na vrelu Vrioštice (iza Ljubuškog).

U bazu GBIF-a (Globalni fond za biološku raznolikost) od 2017. godine unesena su četiri službena podatka o prisutnosti Adiantum capillus veneris L. na području Hercegovine, od toga su tri službene opservacije napravljene uz vodopad Kravica (koordinate – 43.156578, 17.608562) (UTM 33 N 712084 4781506), dok je jedna opservacija napravljena kraj Starog Mosta u Mostaru (koordinate 43.336747, 17.815299) (UTM 33 N 728219 4802061)

Rasprostranjena je vrsta na području južne i zapadne Europe, u dijelovima Azije, u Sjevernoj i Južnoj Americi. Premda je rasprostranjena diljem svijeta pomalo je rijetka biljka. Staništa su joj vlažna i sjenovita mjesta toplih područja, na vapnenačkim područjima, raste oko izvora, u pećinama. Možemo je naći sve do 1500 m nadmorske visine.

Rasprostranjenost u Europi

Adiantum capillus - veneris L.

Red: Polypodiales

Familija: Pteridaceae- Adiantaceae

Raspostranjenost u BiH

Prema podacima s Crvene liste flore FBIH, Gospin vlasak (Adiantum capillus – veneris L.) se nalazi u toplim predjelima Hercegovine pored sjenovitih obala rijeka, kraj vodenih bazena, u sedrenim pećinama nad izvorima itd., Trebižat – Kravice, sedreni slapovi.

Na Bregavi se može naći na obali, ispod mostova, u vlažnim pećinama i polupećinama, te u pukotinama krečnjačkih stijena.

Nalazi se i u kanjonu Drežnice, Sjeverni logor (pećine uz Neretvu), ispod Starog Mosta u Mostaru, na Radobolji kod džamije, na vrelu Bune uz Blagaj, na izvorištu Tihaljine – Peć Mlini, Modro oko, na vrelu Vrioštice (iza Ljubuškog), kao i na pukotinama vapnenih stijena Golubića, koje se strmo dižu iznad potoka Trmošnice. Nalazišta su mu i Gornji Šeher kod Banja Luke i Banja kod Višegrada. 

Autor fotografije: D.Bojka

Status ugroženosti

Status ugroženosti je da je to biljka pod statusom (VU) ranjiva.

Utvrđeni status ugroženosti proizilazi iz činjenice da je riječ o paprati koja obitava uz termalne vode, na mjestima gdje ima manje vode, a stijene su na obali okomitije, a ugrožavaju je ljudske aktivnosti. 

Staništa su joj vlažna i sjenovita mjesta toplih područja, na vapnenačkim područjima, raste oko izvora, u pećinama.

Ljudske aktivnosti, prije svega kaptiranje i/ili zatvaranje izvora utječu na brojnosti populacije u prirodi.

Premda je rasprostranjena diljem svijeta, (na području južne i zapadne Europe, u dijelovima Azije, u Sjevernoj i Južnoj Americi), rijetka je biljka.

Autor fotografije: D.Bojka

Opis

Stabljike su nježne, narastu do 30 cm visine.

Podanak je kratak i puzajuć, prekriven smeđim ljuskama.

Listovi se nalaze na tankim i golim, crnim, do 25 cm dugim peteljkama, rasperani su dvostruko ili trostruko na segmente lepezastog oblika, veliki su oko 1 cm, svijetlozeleni, goli, nazubljenih gornjih rubova.

Na donjoj strani vidljivi su bijeli sorusi u kojima nastaju spore.

Latinsko ime roda „Adiantum“ potječe od grčkih riječi a (ne) i diaino (močiti se), listovi ne prihvate vodu kada se poprskaju već ostaju suhi a voda tek ostaje u kapima. Ime vrste „capillus-veneris“ znači Venerina kosa.  U BiH je poznata i pod narodskim nazivima venerin vlasak, divojački vlas, gospin vlas, paprac, papraca vodena, velikolistni vlasi, vlas zemaljski, vlas ženski .

Sinonimi:

Adiantum capillus-veneris L. f. subintegrum Mort. et Paulin

Adiantum capillus-veneris L. var. visianii Schloss. et Vuk.

Adiantum trifidum Willd. 

Adiantum trifidum Bolle

Adiantum capillus-veneris var. trifidum (Bolle) H. Christ

Narodni nazivi: 

Gospin vlasak, venerin vlasak, divojački vlas, gospin vlas, paprac, papraca vodena, velikolistni vlasi, vlas zemaljski, vlas ženski

Rasprostranjenost u Europi

Adiantum capillusveneris L. je rasprostranjena na području južne i zapadne Europe, u dijelovima Azije, u Sjevernoj i Južnoj Americi. 

Geografske reference opservacija

Dodatni podaci

Taksonomski izvor: Christenhusz, M. & Raab-Straube, E. von (2013): Polypodiopsida. – In: Euro+Med Plantbase – the information resource for Euro-Mediterranean plant diversity.

Osnovne reference

1. Ritter-Studnička, H. (1957). Nalazište paprati Adiantum capillus veneris L. u Gornjem Šeheru kod Banja Luke. Naše starine br. 4.
2. Matoničkin, I., Pavletić, Z. (1960). Sudjelovanje pojedinih životinjskih i biljnih skupina u izgradnji životnih
zajednicana sedrenim i erozijskim slapovima Bosne i Hercegovine. Godišnjak Biološkog instituta Univerziteta u
Sarajevu, XIII, 41-63.
3. Kosorić, Đ. (1978). Sastav i karakteristike životnih zajednica Neretve (od Mostara do granice sa SR
Hrvatskom). Sarajevo. 6-26.
4. WWF (2009). Živjeti Neretvu, k EU standardima u slivu Neretve, Bosna i Hercegovina. Faza III: Radna grupa za ekološki prihvatlji protok. WWF Mediterranean Programme Office u suradnji sa WWF Norway.
5. Šilić, Č. (2002): Endemične i rijetke biljke Parka prirode Blidinje. matica Hrvatske, Ogranak Čitluk. p.40. Terenska istraživanja 2012.