Digitalni registar
Proteus anguinus Laurenti, 1768 (Čovječija ribica)
Čovječja ribica – Proteus anguinus je endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša.
Spada u red repatih vodozemaca zajedno sa daždevnjacima i tritonima.
Osim u Bosni i Hercegovini, koja je jedna od najbogatijih zemalja po nastanjenosti čovječje ribice, rasprostranjena je na području Slovenije, Trsta u Italiji i Hrvatske, gdje je rasprostranjena u uskom priobalni pojas sve do Crne Gore.
U BiH je, za sada, poznato da obitava tri velika regiona: Zapadna Hercegovina, Sjeverozapadna Bosna, i Istočna Hercegovina.
Stanište vrste u BiH je vezano za slivove rijeka Trebišnjice, Trebižata, Une, Sane i njihovih manjih pritoka.
U BiH, zabilježeno je preko 100 lokaliteta čovječje ribice od kojih: 55 sigurno potvrđenih, 41 potencijalnih lokaliteta i 32 literaturna nalaza (nisu potvrđeni preko 30 godina).
Proteus anguinus Laurenti, 1768
Razred: Vodozemci (Amphibia)
Red: Repaši (Caudata ili Urodela)
Familija: Glavašice (Proteidae)
Raspostranjenost u BiH
Proteus anguinus je u BiH poznata sa lokaliteta: Bosanska Krupa (vrelo Krušnice), Grmeč-pl.
(Lušci polje, Luška Palanka, vrelo Oko, pećina Suvaja, jama Bušljenica), Sanski Most (Dabarska pećina), Čapljina (Trebižat, Doljani), Gabela, Ljubuški (Studenci, Tupoljak vrelo, Grab, Veljaci), Dabarsko polje, Trebinje (Resulbegovića bunar, Petrušića bunar, Jankovića bunar, Vrelo Lušac, Vrelo Studenac, Trebišnjica), Popovo polje (Petral, Gornje Poljice: Vrelo Glušac, Mostaći: Vrelo Tućevac, selo Mareva Ljuta: izvor Pokrivenik, selo Rasovac – estavele: Meginja i Baba, Dubljani – estavela: Bezdno, Trnovica – estavela: Ratac,
selo Tulje – estavele, Rupa-Struga-Mnator Dolinica, Veličani – estavela: Babura, selo Zasad: Vrelo Oko, selo Grmljani – estavele: Pogorelica-Bezdan-Rigonjci-Kratina, Galičići, Drijenjani, Dubljani – estavela: Rivotina, selo Bugovina – estavele: Vučovnica i Šumet, selo Čvaljina – estavela: Baba, pećina Zgonjevo, Dračevo – estavele: Jamina i Jaretica, Zavala: pećina Vjetrenica i izvor otoka Lukavac.
Status ugroženosti
Status ugroženosti je da je to vrsta pod statusom (EN) ugrožena u Bosni i Hercegovini. Za područje Europe ima status (VU) ranjiva.
S obzirom da čovječja ribica živi u podzemnim vodama vapnenačkih špilja, a ponekad, u potrazi za hranom, dolazi i u plitka podzemna jezera, glavnim uzrocima ugroženosti smatraju se širenje naselja i urbanizacija, izgradnja hidrocentrala te nezakonito sakupljanje primjeraka.
Na podzemnu faunu, pa tako i na čovječju ribicu, utječu i promjene režima podzemnih voda zbog izgradnje brana, crpljenja vode i drugih hidrotehničkih zahvata.
Promjena razine i smjera protoka podzemnih voda te onečišćenje podzemlja pesticidima, umjetnim gnojivima, komunalnim i kemijskim otpadom, također se svrstavaju u izravne prijetnje špiljskim organizmima.
Opis
Vanjski izgled i karakteristike čovječje ribice se ogledaju u tome da ima usko, izduženo tijelo, 25-35 centimetara dužine.
Ima snažan rep s repnom perajom, te kratke udove s karakterističnim smanjenjem broja prstiju.
Na prednjim nogama ima tri, a na stražnjim nogama dva prsta.
Boja kože joj je blijedoružičasta, ima rasperjane vanjske škrge s obje strane glave, a glava je izdužena s zaobljenom njuškom.
Ima male, zakržljale oči, prekrivene tankom kožom te nevidljive u odraslih jedinki.
Rasprostranjenost u Europi
Naseljava krško podzemlje u sjevernoj Hrvatskoj, Italiji (područje Trsta), Sloveniji i Bosni i Hercegovini, a unesena je (introducirana) na lokalitete u Francuskoj i Italiji, izvan područja prirodne rasprostranjenosti. Čovječja ribica jedini je pravi podzemni kralješnjak Europe.
Geografske reference opservacija
Osim uobičajenih metoda istraživanja faune, za otkrivanje procjene stanja faune često se koristi i inovativna metoda procjene nultog stanja, pomoću eDNA.
Budući da je čovječja ribica špiljski vodeni organizam, njeno istraživanje uglavnom predstavlja velik problem. Naime, klasične metode podrazumijevaju speleoronjenje te odrađivanje linijskih transekata unutar špiljskih vodenih sustava kako bi se odredila prisutnost same vrste te njezina veličina i gustoća. Predmetne klasične metode iziskuju velik timski napor, financije i opremu. Stoga je korak naprijed u istraživanju ove vrste omogućio razvoj neinvazivne metode bazirane na takozvanoj okolišnoj (enviromental) DNA.
Metoda eDNA se općenito temelji na prikupljanju uzorka okoliša (voda, tlo, zrak), bez direktnog uzimanja uzorka tkiva jedinke te uz korištenje metabarkodinga, a posljednje veliko takvo istraživanje koje je provedeno na području Slovenije, BiH i Crne Gore pokazalo je kako u zapadnoj Hercegovini postoji velika koncentracija staništa čovječje ribice.
Osnovne reference
1. Kotrošan, D., 2002: Rasprostranjenje čovječije ribice (Proteus anguinus Laurenti, 1768) na području Bosne i Hercegovine. – Naš Krš 22(35): 57-65
2. Lelo, S., Vesnić, A. 2011: Revision oft he checklist of Amphibians (Vertebrata, Amphibia) of Bosnia and Herzegovina. – Natura Montenegrina 10 (3): 245-257